Plakati Zagrebačkog zbora

Povijest Zagreba kao sajamskog središta seže u vrijeme daleko prije osnutka Zagrebačkog zbora. Priređivanje sajmova intenzivira se rastom i razvitkom grada i njegovih gospodarskih aktivnosti, rastućom industrijalizacijom te potrebama sve brojnijeg stanovništva. Uz popularne manje sajmove koji su se već tradicionalno održavali u Zagrebu, među gospodarstvenicima okupljenim oko Trgovačko-obrtničke komore javila se ideja o organiziranju veće manifestacije, pa tako krajem 19. stoljeća počinju organizirati gospodarske izložbe. Posljednja velika Zemaljska gospodarska izložba, održana 1906. na prostoru između današnjih ulica Martićeve, Draškovićeve i Račkoga, preteča je predstojećeg Zagrebačkog zbora. Za oblikovanje plakata te posljednje gospodarske izložbe angažirani su umjetnici Menci Clement Crnčić i Branko Šenoa, vrsni grafičari toga vremena.[1] Monokromna i minuciozna izvedba njihova plakata u historicističkoj maniri i duhu folklorne tradicije prenijela je ideju poljodjelskoga gospodarskog bogatstva i nacionalne pripadnosti.

Godine 1909. istaknuti hrvatski gospodarstvenici na poticaj tadašnjega zagrebačkog gradonačelnika dr. Milana Amruša osnivaju društvo Zagrebački zbor sa svrhom da priređivanjem izložbi i velikih sajmova unaprijede trgovinu, intenziviraju razvoj gospodarstva i industrije i povećaju promet stranaca u Zagrebu. Društvo je 1910. priredilo prvi veliki Zagrebački jesenski zbor [kat. 1] , čiji je plakat izradio Svjetlotiskarski zavod Rudolf Mosinger d.d. Živopisna litografija velikog formata prikazuje glasnika koji bubnjanjem doziva publiku i najavljuje sajam, dok se u pozadini nazire shematizirana panorama Zagreba. Glasnika, „telala“, u kasnijim će plakatnim rješenjima zamijeniti Merkur, a panorama grada ostat će kao motiv prisutan u različitim varijacijama i u kasnijim vizualnim rješenjima. Zbor se održao još dva puta, 1911. i 1913. godine, a njegovo daljnje djelovanje prekinuo je Prvi svjetski rat. Nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije, u poslijeratnom razdoblju, Zagrebački zbor ponovno se počinje održavati u novim društveno-političkim okolnostima. Od 1922. godine do Drugoga svjetskog rata afirmira se u jednu od najvažnijih međunarodnih gospodarskih manifestacija na našim prostorima i u ovom dijelu Europe.[2] Uprava Zbora angažirala je grafičara Pavla Bolkovca za voditelja propagandnih djelatnosti sajma za 1922. i 1923. godinu.[3] On je kao autor cjelokupnoga likovnog materijala Zbora osmislio i zaštitni znak manifestacije. Na Bolkovčevu plakatu za Zagrebački zbor, II. veliki sajam uzoraka (1923.) [kat. 2] , nalazi se stilizirani znak sastavljen od početnih slova sajma ZZ i krilatog šešira rimskog boga trgovine i prometa Merkura te dokumentarno-informativni kolaž realističnih prikaza paviljona i karte sajma.

Lik Merkura, često korištenog u oglašavanju inozemnih sajamskih manifestacija tadašnjeg vremena[4], javlja se kao glavni motiv i na plakatu Atelijera Fortuna iz 1926. godine nastalom za 6. zagrebački zbor [kat. 3] . Narativna kompozicija s dramatičnom figurom koja u silovitom trku prelijeće svijet utjelovljuje glasnika Zbora, ali i novog industrijskog doba.[5]

Profinjena modificirana silueta Merkura pojavljuje se i na plakatu za I. zagrebački božićni zbor [kat. 4] iz 1927. Ljube Babića, koji krilato božanstvo smješta na vrh slovne kompozicije sastavljene od početnih slova organizatora (Trgovačka i obrtnička komora), dok se pod njim rastvara vizura grada promatrana iz zraka.

U razdoblju od dvadesetih godina do Drugoga svjetskog rata nastaju brojni plakati koji su najavljivali specijalizirane i prigodne izložbe u organizaciji Zbora kao što su saloni automobila, izložbe pasa, narodnih rukotvorina, cvijeća, voća i dr. Prateći tematske odrednice specijaliziranih izložbi generira se cijeli niz plakata narativno-dekorativnih kompozicija, kao što su onaj za Izložbu nizozemskog cvijeća (1931.) [kat. 7] Maksimilijana Vanke, koji je u suradnji s umjetnicom i etnografkinjom Zdenkom Sertić izradio i plakat s motivima narodnog ruha za X. zagrebački zbor i izložbu narodnih radova (1928.) [kat. 5] ili Kornela Becića za Zagrebački zbor, VII. izložbu peradi, kunića, golubova, ptica pjevica, mačaka i kakteja (1931.) [kat. 8] .

U analizi bogatog i kvalitetnog međuratnog plakatnog korpusa Zbora treba izdvojiti radove Sergija Glumca, autora s najvećim brojem grafičkih rješenja za sajam i specijalne izložbe. Njegovi plakati (od kojih se njih osam nalazi u fundusu Kabineta grafike) spadaju među najvažnija i najkvalitetnija autorska ostvarenja posvećena toj smotri. Glumčev pristup grafičkom oblikovanju i njegova koncepcija širokog je raspona. Plakat za XII. zagrebački zbor (1929.) [kat. 6] izvrstan je primjer avangardno-konstruktivističkog pristupa zasnovanog na geometrijskim formama i tipografiji kao integralnom dijelu kompozicije. Karakteristike i način oblikovanja za 29. zagrebački zbor, XV. salon automobila (1938.) [kat. 15] kao i elegantna izvedba III. internacionalne izložbe pasa (1933.) [kat. 9] bliski su estetici art décoa.

Navedeni primjeri zajedno s plakatima za XXIII. zagrebački zbor, Ribarski sajam (1935.) [kat. 10] i Jadransku izložbu (1938.) [kat. 17] , gdje primjenjuje figurativno-simbolički sadržaj kao vizualnog posrednika teme izložbe, ili s plakatom za 30. zagrebački zbor (1938.) [kat. 18] , u kojem tematiku prenosi konotativnim elementima, pokazuju raznovrsnost Glumčevih promišljanja reklame i mogućih vizualnih rješenja.[6]

Plakate specijaliziranih izložbi oblikovali su i Emil Vičić, koji je za Državnu i saveznu lovačku izložbu (1937.) [kat. 13] u kompoziciju uz simbolični prikaz ugradio i elemente fotografije, te Edo Murtić, čiji je stilizirani ekspresivni prikaz za Veliku obrtnu izložbu (1938.) [kat. 16] nastao još za umjetnikova školovanja u Obrtnoj školi.

U sam vrh plakatne produkcije Zbora ubrajaju se i plakati Atelijera Tri, najvažnijega grafičkog studija tridesetih godina na našim prostorima. Osnovali su ga braća Vladimir i Zvonimir Mirosavljević te Božidar Kocmut, a njihovo se djelovanje nastavlja na rad Reklamnog zavoda Imago. Atelijer Tri bavio se znanstvenim, teorijskim i praktičnim proučavanjem reklame te je realizirao velik broj plakata, oglasa, reklamnih kampanja. Njihov plakat za 31. zagrebački zbor, XVI. salon automobila (1939.) [kat. 19] , izrađen u najboljoj maniri art décoa, kao i plakat za 33. zagrebački zbor, XVII. salon automobila (1940.) [kat. 22] , u kojem se stiliziranim likovnim leksikom ističu brzina i kretanje, primjeri su funkcionalnih i suvremeno promišljenih reklamnih rješenja.

Sajamske aktivnosti Zagrebačkog zbora prekida Drugi svjetski rat. Nakon njegova završetka, uspostavom nove države, sajamsko se djelovanje nastavlja pod imenom Zagrebački velesajam. Zagrebački zbor svojim je djelovanjem, osim gospodarske uloge, imao i važnu ulogu u društveno-kulturnom razvoju grada. Posvetivši kao organizator različitih sajamskih priredaba i izložaba posebnu pozornost promicanju manifestacije, angažirao je cijeli niz likovnih umjetnika čija su plakatna ostvarenja ispisala vizualnu povijest te manifestacije te zauzela važno mjesto u pregledu povijesti grafičkog dizajna u Hrvatskoj.

Vesna Kedmenec Križić

***

[1] Plakat za tu manifestaciju čuva se u Zbirci plakata Kabineta grafike HAZU, inv. br. 27 – II.

[2] Zagrebački zbor 1925. bio je jedan od osnivača međunarodne sajamske organizacije Union des foires internationales (UFI).

[3] Vidi više u: Magaš Bilandžić, Lovorka (2014), „Plakati Zagrebačkog zbora u međuratnom razdoblju (1922. – 1940.): prilog povijesti hrvatskog grafičkog dizajna“, Peristil, Zagreb, br. 57, str. 209-211.

[4] Primjerice plakati Jakuba Františeka za sajam u Pragu (1926.), Louisa Raemakersa za godišnji sajam industrije u Utrechtu (1928.) ili Piera Todeschinia za X. milanski sajam uzoraka (1929.).

[5] Vidi više u: Magaš Bilandžić, Lovorka (2012), „Lik Merkura u hrvatskom grafičkom dizajnu između dva svjetska rata“, u: Metamorfoze mita. Mitologija u umjetnosti od srednjeg vijeka do moderne, Zbornik Dani Cvite Fiskovića, Odsjek za povijest umjetnosti, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, str. 175.

[6] Vidi više u: Magaš Bilandžić, Lovorka (2019), Sergije Glumac grafika, grafički dizajn, scenografija, DPUH, Zagreb, str. 237-252, i Galjer, Jasna (2004), „Plakati za Zagrebački zbor 1926. (Prilog redefiniranju povijesti hrvatskog plakata)“, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb, br. 28, str. 336-347.